Neku noć sam bio na nekom teferiću sa nekom ekipom I teferić u Crvenki je strahota.Tresu najgrđi oni primitivni narodnjaci em melos ubija svaku logiku tehničkog doba a o tekstovima I da nepričam.Obično na takvim mestima ćutim ko na sahrani I slušam ono što mi se nudi.jedina zabava mi je da napišem neki posprdi tekst od pesme,a onda u jednom momentu samo vidim da su svi mrtvi pijani.
Neko pametan uvek naruči Praška čolića,Bajagu I već dobro poznate svadbarske hitove dugmeta I ekipe.Tako kad malo bolje pogledam,nevidim nikakvu razliku.
Bio sam sa kumom na živoj svirci,nismo izašli zajedno dva veka,a I ništa nismo propustili.Sve je to već viđeno.Iste ribe koje su se u dronjcima pre dvadeset godina folirare,I sad se foliraru,samo što su raspuštenice sa decom I u krpicama što su im kupili,niko ih nejebe pet posto a one glume nezainteresovanost.Selo nam je puno povratnika,pomalo me poseća na bombardovanje,jel su se svi vratili iz gradova koje su toliko voleli pa se sklonili u selo,pa kad je prošlo bombardovanje ponovo su otišli u razorene gradove.E tako mi danas izgleda Crvenka.Kod nas je bombardovanje.
A popizdeo sam jel me je zaobišla epidemija boginja da odmorim dvadesetak dana u sobi bez te vea,jel neznam šta mi je gore:Dal život u Crvenki I da sa tevea novina skupljam servirane informacije o ostatku sveta koji nije ništa bolji nego svež jutarnji važduh pored smrdljivog kanala ili da me dotiče šta se dešava okolo mene na krugu šest sedam kilometara.
I tako…gledam nabudžene klince koji neznaju koji je dan u nedelji,jel im je svako dan mračan I sumoran,a neka šta će deca.Gledam matorce crkavaju od želje da poseju neku mudrost dok ih niko nebenda,a šta će matorci.A normalni se klone nenormalnih,a šta će normalni I oni su svesni da će ih nenormalni proglasiti nenormalnijim od nenormalnih.I šta god da radiš misliš ili želiš u problem si,uvek neko oko tebe pizdi,sad je glavna for a kriza.Brate ti ovde svakome mesečno da daš po tri hiljade era do kraja života ništa se ne bih promenilo,selo bi ostalo pusto jel bi svi otišli.
A onda bih se jednog dana vratili,a da bi se vratili mora se prvo otići.Pa nepopizdi,uzimu nam hladno,uleti nam vruće,kad je kiša što je tužno,kad je sprž što je smor,al tako dan za danom prođe život.
PA NE POPI
Kako kome.
Pa ne popi
Pa ne popizdi
Sve u stihu sve u rimi
A pevaljku silovali nisu
Majmuni što padaju sa grane
Sve dok nije pokazala sisu
Od izvora vode dva putića
Nekome je život majmun
Nekome banana
Nekome kora
Nekome kara
Pa ne popi
Pa nepopizdi
Izgubio sam poslednju mrvu tolerancije
Za folk kulturu
Molim poštenoga nalazača
Da mrvicu tolerancije zadrži za sebe
kao nagradu slobode
da me više n esvrbi mozak od kulture
pa da pijem
da ne pizdim
kurac je moja violina
što ga diraš kad ne znaš da na njemu sviraš
Скорашњи коментари